Ideje se rađaju u nama i često nam fali to "nešto", sredstvo kojim ćemo postići ostvarenje cilja. Želimo nekoga obradovati pismom, želimo napisati roman života ili želimo na dar voljenoj osobi ostaviti pečat naklonosti, zahvale, odanosti. Sva naša ljubav je u riječima, a riječi treba učiniti stvarnim, napisati ih rukom, ne uz pomoć računala. Svako naše napisano slovo nosi u sebi naš žig, potvrdu da smo nekad odista postojali, da smo voljeli i bili spremni uživati u knjizi, tekstu, olovci, papiru. Pokraj Vas je zato nalivpero u koje ćete kao što su nekad radili naši predci uliti tintu, crnilo boje, uzeti patronu i prkoseći civilizaciji koja ubija osobnost, napisati nešto slatko, posebno i vrijedno.

Moć postoji u ruci koja piše, ta moć dolazi iz oštrine mozga, razvija motoriku i čini savršen sklad između naše podsvijesti i zbilje papira. Mnogi pisci današnjice ne koriste se računalom dok pišu, jer njihova je moć čudnovatost pokreta, gipkost prstiju koji se stišću i zglobova koji se savijaju. Intenzivno druženje s papirom liječi kao melem njihove strahove i tuge, otvara njihovu samoću i, naposljetku, pruža čitatelju neopisiv užitak. Taj susret pisca, papira i čitatelja omogućava olovka, nalivpero kao sredstvo koje će pružiti radost, olakšanje i nove svjetove.

To sredstvo u nas ima lik torpeda, moćno je, brzo i uvijek pogađa cilj. Nije oružje, ima samo njegovu moć, ali umjesto gorkog okusa gubitka u sebi nosi obećavajuće tonove radosti. Njime se potpisuje sporazum sa životom koji nije pravilna crta teksta računala, već krivudavi obris lutanja, traženja, ludosti i lucidnosti. Želimo da našim perom napišete najiskrenije citate tuđih otkrivenja, magnetne privlačnosti vlastitih spoznaja ili najkraće i najtoplije stidljivosti nove ljubavi.

Tražite se u svojim porukama, a pritom ne zaboravite da je svijet koji je postojao prije, nosio u sebi jednostavnost i osobnost, da se povijest ne zaboravlja, da ona ostavlja tragove pa i u obliku torpeda. Ne zaboravite da su predci važni koliko i potomci. Nalivpero je sredstvo ljubavi između pisca i čitatelja, ono je povijest i sadašnjost, izmišljeno od predaka za potomke i kao takvo predivan dar.